Dva snažna koreografska djela istražuju granice žudnje, gubitka i unutarnje snage – kroz poeziju pokreta i hrabrost prisjećanja.

Dva stanovnika daleke zemlje ulaze u tursku kupelj. Na ovom mjestu, navodnog užitka i iscjeljenja, niz neočekivanih događaja budi nepoznate reakcije u njihovom tijelu. Pokušavajući dominirati nečim što je sada njihovo, izloženi su posebnostima emocija i želje života koji nije bio njihov. Hodaju, padaju, viču, grče se, dodiruju, skrivaju i otkrivaju glas. Čini se da glas ima moć, je li stvaran? A tijelo? Je li? Moć opija, tjera da se sjećamo i zaboravljamo. Gube se. U hladnom izrazu ljudske usamljenosti, zauzimajući tangentu između komičnog i tragičnog, led se probija, a kupelj postaje arena. Tko gleda? Mjesto se pobrinulo za njih. Gotovo je.

Koreografija i izvedba: Beatriz Mira i Tiago Barreiros

Glazbena kompozicija: João Caldas

“Samia” počinje istinitom pričom, onom o Samiji Yusuf Omar, mladoj somalijskoj atletičarki koja je poginula u vodama Lampeduse dok je pokušavala doći do Europe kako bi se kvalificirala za Olimpijske igre. Istraživački rad koreografa krenuo je od ove istinite priče o slomljenom životu, a javnosti će biti predstavljeno kroz šest tijela, sva međusobno različita, jer u našoj sadašnjosti, unatoč našoj borbi za nju, još uvijek nismo svi jednaki. Ovim djelo predstavlja doprinos sjećanju na Samiju Yusuf Omar i one koji se, poput nje, svaki dan bore za svoj san.

Koreograf: Adriano Bolognino

Plesači: Rosaria Di Maro, Ines Giorgiutti, Cristina Roggerini, Roberta Fanzini, Noemi Caricchia and Laura Miotti.